Prijeđi na sadržaj

ZZ Top

Izvor: Wikipedija
ZZ Top
ZZ Top na koncertu 2008. godine
Muzički rad
Period aktivnosti1969–danas
ŽanrBlues rock, hard rock, boogie rock
Diskografske kućeRCA Records, Warner Bros., London Records
Trenutni članBilly Gibbons
Frank Beard
Elwood Francis
Bivši članLanier Greig
Dan Mitchell
Billy Ethridge
Dusty Hill
Ostalo
Službene stranicezztop.com

ZZ Top[a] je američka rock grupa osnovana 1969. godine u Houstonu, Texas. Više od pedeset godina grupu su činili gitarista i pjevač Billy Gibbons, basista i pjevač Dusty Hill, sve do njegove smrti 2021. godine, te bubnjar Frank Beard. Grupa je razvila prepoznatljiv zvuk zasnovan na Gibbonsovom blues stilu i ritmičkoj sekciji koju su činili Hill i Beard. Postali su popularni zahvaljujući nastupima uživo, duhovitim tekstovima, te specifičnom imidžu Gibbonsa i Hilla koji su nosili sunčane naočare, šešire i duge brade.

ZZ Top je formiran nakon raspada Gibbonsove prethodne grupe 1969. godine. Već naredne godine potpisali su ugovor sa izdavačkom kućom London Records i objavili svoj prvi album, ZZ Top's First Album (1971). Uslijedila su izdanja Tres Hombres (1973) i Fandango! (1975), na kojima su se našli čuveni singlovi „La Grange“ i „Tush“. Do sredine 1970-ih, ZZ Top je postao poznat širom Sjeverne Amerike po svojim energičnim nastupima, uključujući turneju Worldwide Texas Tour (1976–77), koja je postigla veliki kritički i komercijalni uspjeh. Nakon pauze, ZZ Top se vratio 1979. godine sa novim muzičkim pravcem i vizuelnim identitetom — upravo tada su Gibbons i Hill počeli nositi brade do grudi. Sa albumom El Loco (1981) počeli su eksperimentisati sa sintisajzerima i ritam mašinama. Međunarodni uspjeh i mejnstrim zvuk učvrstili su se albumima Eliminator (1983) i Afterburner (1985), koji su uveli uticaje novog vala, punk rocka i dance rocka. Popularnost muzičkih spotova za hitove poput „Gimme All Your Lovin'“, „Sharp Dressed Man“ i „Legs“ omogućila im je ogromnu prisutnost na MTV-ju i status ikona pop kulture 1980-ih.

Nakon desetog albuma Recycler (1990) i prateće turneje, grupa je nastavila sa uspješnim eksperimentisanjem na albumima Antenna (1994), Rhythmeen (1996), XXX (1999) i Mescalero (2003). Godine 2018. ušli su u Guinnessovu knjigu rekorda kao najduže aktivna grupa koja nikada nije mijenjala svoju postavu. Dusty Hill je preminuo 28. jula 2021. u svom domu u Houstonu u 72. godini. U skladu sa njegovom željom, zamijenio ga je dugogodišnji gitarski tehničar grupe, Elwood Francis.

Tokom karijere, ZZ Top je objavio 15 studijskih albuma i prodao oko 50 miliona primjeraka širom svijeta.[1] Osvojili su tri MTV Video Music Awards nagrade, a 2004. godine su primljeni u Rock and Roll Hall of Fame. Godine 2015. Rolling Stone je Billyja Gibbonsa uvrstio na 32. mjesto liste najvećih gitarista svih vremena.

Historija

[uredi | uredi kod]

Formiranje i rane godine

[uredi | uredi kod]

Billy Gibbons osnovao je grupu The Moving Sidewalks u Houstonu 1966. godine sa Danom Mitchellom na bubnjevima, Tomom Mooreom na klavijaturama i Donom Summersom na basu. Grupa je Gibbonsu donijela lokalno priznanje objavljivanjem albuma „Flash” 1969. godine. Do tada su i Moore i Summers bili regrutirani u vojsku Sjedinjenih Država za borbu u Vijetnamskom ratu. Gibbons i Mitchell potom su odabrali basista i klavijaturista Laniera Greiga, čime je osnovana prva verzija ZZ Topa.[2] Naziv grupe bila je Gibbonsova ideja.

Radom grupe ZZ Top rukovodio je Bill Ham, rodom iz Waxahachieja u Texasu, koji se sprijateljio sa Gibbonsom godinu dana ranije. Svoj prvi singl, „Salt Lick“, objavili su 1969. godine, dok se na B-strani nalazila pjesma „Miller's Farm“. Obje pjesme su navele Gibbonsa kao skladatelja. Ubrzo nakon snimanja pjesme „Salt Lick”, Greiga je zamijenio basist Billy Ethridge, a Mitchella bubnjar Frank Beard iz grupe American Blues.

Zbog nedostatka interesovanja velikih američkih diskografskih kuća, ZZ Top je prihvatio ugovor sa London Recordsom, američkom podružnicom britanske kuće Decca Records. Ne želeći potpisati ugovor o snimanju, Ethridge je napustio grupu, a Dusty Hill je postao njegova zamjena krajem 1969. godine. U tom trenutku, sva tri člana grupe imala su po 20 godina. Nakon što se Hill preselio iz Dallasa u Houston, grupa je 1970. godine zvanično potpisao ugovor sa ovom izdavačkom kućom. Svoj prvi zajednički koncert održali su u februaru 1970. u Beaumontu u Texasu. Pored uloge vođe grupe, Gibbons je postao glavni tekstopisac i muzički aranžer. Njihov prvi album, ZZ Top's First Album (1971), jasno je odražavao snažne blues uticaje grupe. Uslijedio je album Rio Grande Mud (1972), sa kojeg se izdvojio „Francine“, njihov prvi singl koji se našao na listi singlova.[3]

Prva decenija uspjeha i prepoznatljiv zvuk

[uredi | uredi kod]

ZZ Top je objavio album Tres Hombres 1973. godine, koji je početkom 1974. dostigao osmo mjesto na listi Billboard 200. Specifičan zvuk albuma bio je rezultat propulzivne ritam sekcije Hilla i Bearda, uz karakterističan Gibbonsov gitarski ton. Na narednoj turneji grupa je nizala rasprodate koncerte širom SAD. Tokom ove turneje, ZZ Top je snimio žive nastupe koji su ispunili jednu stranu albuma Fandango! iz 1975. godine, dok su se na drugoj strani nalazile nove studijske pjesme. Album je dostigao 10. mjesto na listi Billboard Hot 100, a singl „Tush“ je dostigao na 20. mjesto iste liste.

U maju 1976. godine, grupa je započela veliku turneju Worldwide Texas Tour kao promociju za album Fandango!. Turneja se protegla i na 1977. godinu, sa ukupno 98 nastupa tokom 18 mjeseci.[4] Album Tejas, snimljen tokom pauze u turneji i objavljen u novembru 1976. godine, bio je njihov posljednji rad pod ugovorom sa London Recordsom. Iako nije bio uspješan niti kritički hvaljen kao prethodna dva albuma, dostigao je 17. mjesto na listi Billboard 200. Ipak, singlovi „It's Only Love“ i „Arrested for Driving While Blind“ nisu ostvarili značajniji uspjeh na listi Billboard Hot 100.

Godine 1978. nakon skoro sedam godina turneja i niza uspješnih albuma, ZZ Top otišla je na pauzu dok se Beard borio sa problemima zavisnosti. Gibbons je putovao u Evropu, Beard na Jamajku, a Hill u Meksiko.[5] Hill je takođe proveo tri mjeseca radeći na međunarodnom aerodromu Dallas/Fort Worth, rekavši da se želi „osjećati normalno“ i „uzemljiti“ nakon godina provedenih nastupajući.[6] Godine 1979. ZZ Top su se vratili snimanju novog albuma. Gibbons i Hill su tada već nosili brade do grudi. Potpisali su ugovor sa izdavačkom kućom Warner Bros. Records i krajem 1979. objavili album Degüello. Album je dostigao 24. mjesto na listi Billboard 200, a uključivao je singlove „I Thank You“ i „Cheap Sunglasses“. U aprilu 1980. godine, ZZ Top su prvi put nastupili u Evropi, gostujući u njemačkoj muzičkoj emisiji Rockpalast i BBC-jevoj emisiji The Old Grey Whistle Test.[7] Uveli su specifičnu koreografiju u svoje nastupe uživo i počeli eksperimentisati sa sintisajzerima, što je došlo do izražaja na albumu El Loco iz 1981. godine. Album je dostigao 17. mjesto na listi Billboard 200, a uključivao je singlove „Tube Snake Boogie“, „Pearl Necklace“ i „Leila“. Njihova izdanja iz ovog perioda nagovijestila su moderniji zvuk.[8]

Moderni zvuk i komercijalni uspjeh

[uredi | uredi kod]
Hill i Gibbons 1983. godine

Gibbons je gurnuo ZZ Top u modernijem pravcu za album Eliminator, objavljeno 1983. godine. Sadržao je singlove „Gimme All Your Lovin'“ i „Legs“ i dva dodatna hita „Got Me Under Pressure“ i „Sharp Dressed Man“, sa produženim dance miksom „Legs“ koji je dostigao 13. mjesto na listi Club Play Singles. Album je postao kritički i komercijalni uspjeh, prodavši više od 10 miliona primjeraka i dostigavši 10. mjesto na Billboardovoj pop listi. To je jedini album ZZ Topa koji je dobio dijamantski sertifikat.[9]

Nekoliko muzičkih spotova sa albuma redovno se emitovalo na MTV-ju, privlačeći mnoge nove fanove. Grupa je osvojila svoje prve MTV Video Music Awards nagrade u kategorijama „Najbolji Grupni Video“ za pjesmu „Legs“ i „Najbolja Režija“ za pjesmu „Sharp Dressed Man“. Muzički spotovi su bili uključeni u video albumu Greatest Hits, koji je kasnije objavljen na DVD-u i nekoliko puta sertifikovan kao platinast.[9] Eliminator je zadržao Gibbonsov prepoznatljivi stil sviranja gitare, dodajući elemente novog vala. Elektronska grupa Depeche Mode je navedena kao uticaj.[10] Da bi komponovao pjesme, Gibbons je tesno sarađivao u studiju za probe grupe u Texasu, postavljajući brži tempo pomoću bubnjeva i sintisajzera. Glavne sesije snimanja u Memphisu ponovo je nadgledao Terry Manning, koji je sarađivao sa Gibbonsom kako bi zamenio mnoge doprinose Hilla i Bearda.[11]

ZZ Top su objavili svoj deveti album Afterburner 1985. godine. Uprkos tome što je prodat u manjem broju primjeraka od albuma Eliminator, postao je najbolje rangirani album ZZ Topa, dostigavši četvrto mjesto na listi Billboard 200, sa prodajom od pet miliona primjeraka.[9] Svi singlovi sa albuma Afterburner bili su hitovi, a „Sleeping Bag“ dostigao osmo mjesto na listi Billboard Hot 100 i „Stages“ su dostigli prvo mjesto na listi singlova Mainstream Rock. Muzički spot za pjesmu „Velcro Fly“, njihov posljednji hit na listi Billboard Hot 100, koreografisala je buduća pop pjevačica Paula Abdul.[12] ZZ Top je 1987. godine objavio The Six Pack, kolekciju koja je obuhvatila njihovih prvih pet albuma i El Loco. Ovi albumi su remiksovani sa novim efektima na bubnjevima i gitari kako bi dobili „savremeniji“ zvuk, sličan onom sa albuma Eliminator.

Recycler je objavljen 1990. godine i bio je posljednji studijski album ZZ Topa za izdavačku kuću Warner Records i posljednji iz posebne zvučne trilogije u njihovom katalogu, označavajući povratak ka jednostavnijem blues zvuku vođenom gitarom sa manje sintisajzera i pop odskoka nego njihova prethodna dva albuma. Ovaj potez nije u potpunosti odgovarao bazi fanova koju su Eliminator i Afterburner izgradili, i iako je Recycler postigao platinasti status, nikada nije dostigao prodaju tih albuma. Međutim, singl „My Head's in Mississippi“ dostigao je prvo mjesto na listi Mainstream Rock te godine.[13]

Povratak zvuku vođenom gitarom i retrospektivna izdanja

[uredi | uredi kod]

Godine 1992. izdavačka kuća Warner Records je objavila kompilaciju ZZ Top's Greatest Hits, koja je uključivala dvije nove pjesme „Gun Love“ i obradu Elvisa Presleyja „Viva Las Vegas“. Godine 1994. grupa je potpisala ugovor vredan 35 miliona dolara sa izdavačkom kućom RCA Records, objavivši album Antenna iste godine. Album je dostigao 14. mjesto na listi Billboard 200, dok je prvi singl „Pincushion“ dostigao prvo mjesto na listi Mainstream Rock. Sljedeći album Rhythmeen (1996) bio je njihov posljednji sa dugogodišnjim producentom Billom Hamom, a sa njim se našao singl „What's Up with That“ koji je dostigao peto mjesto na listi Mainstream Rock. Album XXX (1999) bio je njihov drugi studijski album koji je sadržavao i pjesme snimljene uživo.

ZZ Top na Crossroads Guitar Festivalu u junu 2010.

Godine 2003. ZZ Top objavljuje Mescalero, album prepoznatljiv po oštrim Gibbonsovim gitarskim dionicama i skrivenoj pjesmi — obradi klasika „As Time Goes By“. Ovo je bio njihov posljednji album objavljen pod izdavačkom kućom RCA Records. Grupa je 1997. godine nastupia na poluvremenu Super Bowla XXXI, izvevši hitove „Tush“ i „Legs“. Godine 2004. ZZ Top je primljen u Rock and Roll Hall of Fame, a tom prilikom su održali kratak nastup svirajući pjesme „La Grange“ i „Tush“.

Godine 2006. albumi Tres Hombres i Fandango! dobili su izdanja proširenih i remasterovanih verzija, koje su koristile originalne mikseve bez dodatnog eha i ritam mašina, i uključivala su bonus pjesme snimljene uživo.

Eliminator Collector's Edition kojim se slavi 25. godišnjica legendarnog albuma grupe, objavljeno je u septembru 2008. Izdanje sadrži sedam bonus pjesama i DVD sa četiri televizijska nastupa iz emisije The Tube u novembru 1983. godine.

Grupa je nastupila na Houston Livestock Showu i Rodeu posljednje večeri u martu 2009. godine. U julu iste godine, grupa se pojavila u emisiji Storytellers na VH1, u čast proslave njihove četiri decenije kao muzičkih umjetnika.

Posljednji album i Hillova smrt

[uredi | uredi kod]

ZZ Top je objavio album La Futura, koji je producirao Rick Rubin, u septembru 2012. godine.[14] Prvi singl, „I Gotsta Get Paid“, debitovao je u reklamnoj kampanji i pojavljuje se na soundtracku filma Battleship. U martu 2015. godine, ZZ Top je započeo sjevernoameričku turneju u Red Banku u New Jerseyju. Nakon promjene datuma i dodavanja izvođača, turneja se završila u Highland Parku u Illinoisu, na festivalu Ravinia u augustu, gdje je predgrupa bila country rock grupa Blackberry Smoke. Jeff Beck se pridružio ZZ Topu na sedam koncerata.

Godine 2017. ZZ Top je započeo turneju 2017 Tonnage Tour,[15] ali je otkazao posljednjih nekoliko datuma zbog Hillovog pogoršanja zdravlja.[16] Godine 2018. grupa je ušla u Guinnessovu knjigu rekorda za najduže aktivnu grupu bez promjena u postavi.[17] U oktobru 2018. su najavili šestodnevnu seriju koncerata u Las Vegasu, počev od aprila 2019. godine.[18] Gibbons je u aprilu 2020. rekao da ZZ Top priprema novi album.[19]

ZZ Top nastupa u San Antoniju 2015. godine

U julu 2021. godine, Hill je bio primoran da napusti turneju nakon povrede kuka. ZZ Top su nastupali bez njega u New Lenoxu u Illinoisu, sa Hillovim gitarskim tehničarem Elwoodom Francisom na basu.[20] Pet dana kasnije, 28. jula, ZZ Top su objavili da je Hill preminuo u svom domu u Houstonu u 72. godini.[21] Njegova supruga je kasnije izvestila da je patio od hroničnog burzitisa. Na Hillov zahtev, ZZ Top su nastavili sa Francisom na basu.[20] U augustu 2021. godine, Gibbons je potvrdio da je Hill snimio bas i vokale za predstojeći šesnaesti studijski album grupe pre svoje smrti.[22]

U julu 2022. godine, ZZ Top je objavio Raw, soundtrack za dokumentarac grupe That Little Ol' Band from Texas iz 2019. godine. Bio je to jedan od njihovih posljednjih albuma uživo sa Hillom.[23] U julu 2023. godine, ZZ Top je započeo sa grupom Lynyrd Skynyrd turneju Sharp Dressed Simple Man Tour u West Palm Beachu na Floridi, koja se završila u septembru u Camdenu u New Jerseyju. Drugi deo turneje počeo je u martu 2024. u Savannahi u Georgiji, a trebalo je da se završi u septembru u Ridgefieldu u Washingtonu.[24]

U martu iste godine, u Key Westu na Floridi, ZZ Top je započeo turneju Elevation Tour koja je trajala do novembra 2024. u Lubbocku u Texasu. Turneja je nastavljena u martu 2025. u New Orleansu, a završila se u novembru 2025. u Biloxiju u Mississippiju. Istog mjeseca, Beard je privremeno napustio turneju zbog bolesti, a zamijenio ga je dugogodišnji tehničar za bubnjeve ZZ Topa, John Douglas.[25]

Filmografija

[uredi | uredi kod]

Pored snimanja i nastupa na koncertima, ZZ Top je takođe bio uključen u filmove i televiziju. U osmoj epizodi „Sweet Dreams“ u trećoj sezoni američke televizijske medicinske drame St. Elsewhere,[26] sekvenca snova bila je parodija na muzički spot „Legs“, u kojoj članovi grupe nakratko dremaju u kućnoj atmosferi.[27][28] Godine 1990. grupa se pojavila u kameo ulozi u filmu Back to the Future III kao grupa sa Divljeg zapada, svirajući akustičnu verziju svoje pjesme „Doubleback“ sa velikom grupom violinista.[29]

ZZ Top se ponovo pojavio, uključujući epizodu „Gumby with a Pokey“ serije Two and A Half Men 2010. godine[30] i epizodu „Hank Gets Dusted“ animirane serije King of the Hill 2007. godine.[31] Billy Gibbons je imao ponavljajuću ulogu oca Angele Montenegro u televizijskoj seriji Bones.[32] Iako se lik nikada ne pominje, snažno se implicira da Gibbons igra samog sebe. Njihova pjesma „Sharp Dressed Man“ bila je jedna od tematskih pjesama korišćenih za televizijsku seriju Duck Dynasty.[33]

U novembru 2020. godine objavljeno je da je Netflixov dokumentarac That Little Ol' Band from Texas iz 2019. godine, nominovan za nagradu Grammy u kategoriji „Najbolji Muzički Film“, a ceremonija dodjele nagrada zakazana je za mart 2021. godine.

Nagrade i postignuća

[uredi | uredi kod]

Muzički spotovi grupe ZZ Top osvojili su višestruke MTV Video Music Awards nagrada tokom 1980-ih, osvojivši vrh u kategorijama „Najbolji Grupni Video“, „Najbolja Režija“ i „Najbolja Umjetnička Režija“ za pjesme „Legs“, „Sharp Dressed Man“ i „Rough Boy“, respektivno. Među visokim priznanjima za ZZ Top su uvođenje u Hollywood's RockWalk 1994. godine, proglašenje Predstavničkog doma Texasa za „Zvanične heroje države Texas“ i uvođenje u Rock and Roll Hall of Fame 2004. godine. Takođe su dobili komemorativne prstenove od glumca Billyja Boba Thorntona sa VH1 Rock Honors 2007. godine.

ZZ Top je takođe postigao nekoliko vrhunskih uspjeha na top-listama i prodaji albuma, uključujući šest singlova koji su se našli na prvom mjestu Mainstream Rock liste. Od Recording Industry Association of America, ZZ Top je osvojio četiri zlatne, tri platinaste i dve višestruke platinaste sertifikate za album, kao i jedan dijamantski album.[9]

Diskografija

[uredi | uredi kod]

Napomene

[uredi | uredi kod]
  1. ↑ Izgovori „Zi Zi Top”

Reference

[uredi | uredi kod]
  1. ↑ Falcon, Gabriel (21. jul 2019). „ZZ Top: After 50 years they've still got legs” (na engleskom). CBS News. Pristupljeno 4. marta 2020.
  2. ↑ Dansby, Andrew (16. februar 2013). „Greig, early ZZ Top member, dies at 64” (na engleskom). Houston Chronicle. Pristupljeno 28. jula 2014.
  3. ↑ Wilkening, Matthew (4. april 2015). „Revisiting ZZ Top's Second Album, 'Rio Grande Mud'” (na engleskom). Ultimate Classic Rock. Pristupljeno 5. juna 2019.
  4. ↑ Moreno, Ricky (22. oktobar 2020). „Live Rattlesnakes and Rock n' Roll: The Story of ZZ Top's Worldwide Texas Tour” (na engleskom). StMU Research Scholars. Arhivirano iz originala na datum 14. aprila 2026. Pristupljeno 25. maja 2022.
  5. ↑ di Perna, Alan (2. jul 2008). „ZZ Top: Cars, Guitars, & Three Unlikely Rock Stars” (na engleskom). Guitar World.
  6. ↑ Lifton, Dave (31. august 2019). „Why Dusty Hill Spent ZZ Top's '70s Hiatus Working at an Airport” (na englaskom). Ultimate Classic Rock. Pristupljeno 30. jula 2021.
  7. ↑ „ZZ Top - Old Grey Whistle Test Session (1980)” (na engleskom). BBC Radio 2. april 1980. Pristupljeno 11. oktobra 2021.
  8. ↑ Erlewine, Stephen Thomas (28. jul 2021). „ZZ Top bassist Dusty Hill dies at 72” (na engleskom). Los Angeles Times. Pristupljeno 22. augusta 2021.
  9. 1 2 3 4 „Gold & Platinum – ZZ Top” (na engleskom). Recording Industry Association of America. Pristupljeno 22. augusta 2021.
  10. ↑ Fricke, David (10. novembar 2015). „Billy Gibbons: My Life in 15 Songs” (na engleskom). Rolling Stone. Pristupljeno 1. novembra 2020.
  11. ↑ Blayney, David (1994) (na engleskom). Sharp Dressed Men. New York: Hyperion. str. 196–203. ISBN 0-7868-8005-8.
  12. ↑ „Paula Abdul – Times Topics” (na engleskom). The New York Times. 5. august 2009. Pristupljeno 19. decembra 2010.
  13. ↑ „Mainstream Rock: Dec 08, 1990” (na engleskom). Billboard. 28. novembra 2013. Pristupljeno 21. jula 2019.
  14. ↑ Fricke, David; Helton, Eric; Murphy, Matthew (29. novembar 2011). „Billy Gibbons on the band's next album” (na engleskom). Rolling Stone. Pristupljeno 28. jula 2014.
  15. ↑ Giles, Jeff (25. oktobar 2016). „ZZ Top Announce 2017 'Tonnage' Tour” (na engleskom). Ultimate Classic Rock. Pristupljeno 1. oktobra 2018.
  16. ↑ Wilkening, Matthew (17. oktobar 2017). „ZZ Top Cancel Remaining 2017 Tour Dates” (na engleskom). Ultimate Classic Rock. Pristupljeno 1. oktobra 2018.
  17. ↑ „Longest-running group with no line-up changes (active)” (na engleskom). Guinnessova knjiga rekorda. Pristupljeno 11. septembra 2025.
  18. ↑ „ZZ Top returning to Venetian in 2019” (na engleskom). KTNV-TV. 24. septembar 2018. Pristupljeno 1. oktobra 2018.
  19. ↑ Katsilometes, John (20. april 2020). „Billy Gibbons says ZZ Top 'cooking up' new album” (na engleskom). Las Vegas Review-Journal. Pristupljeno 9. maja 2020.
  20. 1 2 Wilkening, Matthew (28. jul 2021). „Dusty Hill Insisted ZZ Top Not Break Up Following His Death” (na engleskom). Ultimate Classic Rock. Pristupljeno 28. jula 2021.
  21. ↑ Greene, Andy (28. jul 2021). „ZZ Top Bassist Dusty Hill Dead at 72” (na engleskom). Rolling Stone. Pristupljeno 28. jula 2021.
  22. ↑ Johnson, Kevin (7. august 2021). „Dusty Hill's Bass and Vocals Will Be on Next ZZ Top Album” (na engleskom). No Treble. Pristupljeno 9. augusta 2021.
  23. ↑ „ZZ Top Raw live album and new tour announced | Louder” (na engleskom). Louder Sound. 8. mart 2022. Pristupljeno 2. augusta 2022.
  24. ↑ Johnson, Kevin (6. novembar 2023). „ZZ Top and Lynyrd Skynyrd Announce "Sharp Dressed Simple Man" 2024 Tour Dates” (na engleskom). No Treble. Pristupljeno 19. jula 2024.
  25. ↑ Kreps, Daniel (15. mart 2025). „ZZ Top's Frank Beard stepping away from band's tour due to 'health issue'” (na engleskom). Rolling Stone. Pristupljeno 13. marta 2025.
  26. ↑ „St. Elsewhere (1984) – Trivia” (na engleskom). Internet Movie Database. Pristupljeno 27. maja 2023.
  27. ↑ „St Elsewhere Luther's ZZ Top Dream” (na engleskom). YouTube. 26. august 2011.
  28. ↑ O'Brien, Glenn. „Life at the Top” (na engleskom). Spin 1 (10): 40. ISSN 0886-3032.
  29. ↑ „Back to the Future Part III (1990) – Full Cast & Crew” (na engleskom). Internet Movie Database. Pristupljeno 28. jula 2014.
  30. ↑ „"Two and a Half Men" Gumby with a Pokey (2010) – Full Cast & Crew” (na engleskom). Internet Movie Database. Pristupljeno 28. juli 2014.
  31. ↑ „"King of the Hill" Hank Gets Dusted (TV episode 2007)” (na engleskom). Internet Movie Database. 2007. Pristupljeno 28. jula 2014.
  32. ↑ Axmaster, Sean (28. mart 2017). „The Love Story of Bones' Booth and Brennan in 12 Episodes” (na engleskom). Vulture.com. Pristupljeno 22. aprila 2017.
  33. ↑ „Legendary Rock Band Makes Surprise Appearance on Final Episode of 'Duck Dynasty'” (na engleskom). Country Rebel. 30. mart 2017. Arhivirano iz originala na datum 22. aprila 2017. Pristupljeno 22. aprila 2017.

Vanjske veze

[uredi | uredi kod]
Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=ZZ_Top&oldid=42682869