Saprotrofna ishrana
Saprotrofna ishrana[1] ili lizotrofna ishrana[2][3] je proces hemoheterotrofne vanćelijske probave koji je uključen u obradu raspadajuće (mrtve ili otpadne) organske materije. Javlja se kod saprotrofa (organizama koji se hrane raspadajućom organskom materijom) i najčešće je povezan s gljivama (npr. Mucor) i s bakterijama u tlu. Saprotrofne mikroskopske gljive ponekad se nazivaju saprobi.[4] Saprotrofne biljke ili bakterijska flora nazivaju se saprofiti (sapro- 'truli materijal' + -fit 'biljka'), iako se sada smatra da su sve biljke za koje se ranije smatralo da su saprotrofne zapravo paraziti mikroskopskih gljiva ili drugih biljaka. Kod gljiva, saprotrofni proces se najčešće olakšava aktivnim transportom takvih materijala putem endocitoze unutar unutrašnjeg micelija i njegovih sastavnih hifa.[5]
Različiti korijeni riječi koji se odnose na raspadnutu materiju (detritus, sapro-, lizo-), na jedenje i ishranu (-vor, -fag, -trof), te na biljke ili životne oblike (-fit, -obe) daju različite termine, kao što su detritivor, detritofag, saprotrof, saprofit, saprofag i saprob; njihova značenja se preklapaju, iako tehničke razlike (zasnovane na fiziološkim mehanizmima) sužavaju značenja. Na primjer, biolozi mogu praviti razlike u upotrebi na osnovu makroskopskog gutanja detritusa (kao kod glista) naspram mikroskopskog liziranja detritusa (kao kod gljiva).
Kako se materija razgrađuje unutar medija u kojem se saprotrof nalazi, on razlaže takvu materiju na njene kompozitne dijelove.
- Proteini se razgrađuju na svoje aminokiselinske sastave prekidanjem peptidnih veza pomoću proteaza.[6]
- Lipidi se razgrađuju na masne kiseline i glicerol pomoću lipaza.[6]
- Škrob se razgrađuje na dijelove jednostavnih disaharida pomoću amilaza.[6]
- Celuloza, glavni dio biljnih ćelija, a samim tim i glavni sastojak raspadajuće materije, razgrađuje se na glukozu.
Ovi produkti se reapsorbiraju u hife kroz ćelijski zid endocitozom i prenose se kroz micelijski kompleks. To olakšava prolazak takvih materijala kroz organizam i omogućava rast i, ako je potrebno, popravak.[5]
Da bi saprotrofni organizam omogućio optimalan rast i oporavak, moraju biti prisutni povoljni uvjeti i hranjive tvari.[7] Optimalni uvjeti se odnose na nekoliko faktora koji optimiziraju rast saprotrofnih organizama, kao što su:
- Prisustvo vode: 80–90% mase gljiva je voda, a gljivama je potreban višak vode za apsorpciju zbog isparavanja interno zadržane vode.[7]
- Prisustvo kisika: Vrlo malo saprotrofnih organizama može izdržati anaerobne uslove, što dokazuje njihov rast iznad medija kao što su voda ili zemljište.[7]
- Neutralno-kisela pH vrijednost: Potreban je neutralni ili blago kiseli pH ispod 7.[7]
- Niska do srednja temperatura: Većina saprotrofnih organizama zahtijeva temperature između 1 i 35 °C (34 i 95 °F), s optimalnim rastom na 25 °C (77 °F).[7]
Većina hranjivih tvari koje takvi organizmi unose moraju biti u stanju osigurati ugljik, proteine, vitamine i, u nekim slučajevima, ione. Zbog ugljičnog sastava većine organizama, mrtva i organska tvar pružaju bogate izvore disaharida i polisaharida poput maltoze i škroba, te monosaharida glukoze.[5]
- ↑ „Saprotroph – definition of saprotroph in English from the Oxford dictionary”. OxfordDictionaries.com. Arhivirano iz originala na datum November 8, 2012. Pristupljeno 2016-01-20.
- ↑ "lyso-". Oxford English Dictionary (online ed.). Oxford University Press. (Potrebna je pretplata ili članstvo u partnerskoj instituciji.)
- ↑ „The Ecology of Story: Revealing Hidden Characters of the Forest”. April 25, 2020.
- ↑ "saprobe". Oxford English Dictionary (online ed.). Oxford University Press. (Potrebna je pretplata ili članstvo u partnerskoj instituciji.) - "Riječ saprofit i njeni derivati, koji impliciraju da je gljiva biljka, mogu se zamijeniti riječju saprob (σαπρός + βίος), koja nema takvu implikaciju."
- 1 2 3 Clegg & Mackean (2006, p. 296) navodi svrhu saprotrofa i njihovu unutrašnju prehranu, te razmatra dvije glavne vrste gljiva koje se najčešće spominju. Također vizualno opisuje proces saprotrofne ishrane kroz dijagram hifa, misleći na Rhizobium na vlažnom, ustajalom integralnom hljebu ili na trulom voću.
- 1 2 3 Clegg & Mackean (2006, p. 296), fig 14.16 — dijagram opisuje reapsorpciju supstrata unutar hife.
- 1 2 3 4 5 Clegg & Mackean (2006, p. 296), fig 14.17 — Dijagram koji objašnjava optimalne uvjete potrebne za uspješan rast i oporavak.
- Clegg, C. J.; Mackean, D. G. (2006). Advanced Biology: Principles and Applications (2nd izd.). Hodder Publishing.
- Zmitrovich, I. V.; Wasser, S. P.; Ţura, D. (2014). „Wood-inhabiting Fungi”. u: Misra, J. K.; Tewari, J. P.; Deshmukh, S. K. i dr... Fungi from Different Substrates. New York: CRC Press, Taylor and Francis group. str. 17–74.
