Idi na sadržaj

Muhammedove supruge

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Muhammedove supruge
Rođenje
أمهات المؤمنين
Supružnik/ci
NameMarried
Hatidža595–619
Sevda619–632
Aiša620–632
Hafsa625–632
Zejneb625–626
Hind625–632
Zejneb627–632
Džuvejrija628–632
Remla628–632
Safija629–632
Mejmuna629–632
Rejhana[a]627–631
Marija[b]628–632
Djeca

Za Muhammeda, posljednjeg islamskog poslanka, se kaže da je imao ukupno trinaest žena. Kao znak poštovanja, muslimani svaku od ovih žena nazivaju titulom "Umm al-Muʾminīn" (arapski: أُمّ ٱلْمُؤْمِنِين, doslovno "Majka pravovjernih"; množina: arapski: أُمَّهَات ٱلْمُؤْمِنِين), što je izvedeno iz ajeta 33:6 Kur'ana.[3]

Izvori navode različite brojeve (11-19) na osnovu narativa o Muhammedovim brakovima. Ali Dashti navodi 23 Muhamedovih žena, koje dijeli u tri kategorije. Dvije od njih bile su konkubine, a četiri žene koje poklonjene Muhammedu, osim konkubina i supruga koje su mu bile dozvoljene posljednjim dijelom 49. ajeta sure El-Ahzab.[4] Devet Muhamedovih supruga preživjelo je nakon njega.[5] Aiša, koja je postala poznata kao Muhamedova omiljena supruga u sunitskoj tradiciji, nadživjela ga je decenijama i bila je ključna u prikupljanju raštrkanih Muhamedovih izreka koje čine hadisku literaturu za sunitsku granu islama.[6]

Muhammedov prvi brak bio je s Hatidžom bint Huvejlid 595, kada je on imao 25, a ona 28 ili 41 godinu. Bila mu je jedina supruga sve dok njena smrt 619. (Godina tuge) nije okončala njihov 24-godišnji brak.[7] Nakon Hatidže, Muhammed je oženio deset žena: Sevdu bint Zama 619; Aišu bint Ebu-Bekr 620; Hafsu bint Omer, Zejneb bint Huzajme i Hind bint Ebi Umeje 625; Zejneb bint Džahš 627; Džuvejrija bint Haris i Remla bint Ebu-Sufjan 628; te Safija bint Hujej i Mejmuna bint Haris 629. Osim toga, statusi Rejhane bint Amr i Marije Kibtije su sporni, jer postoji neslaganje među muslimanskim učenjacima o tome da li su bile konkubine ili supruge. S izuzetkom Aiše, sve ove žene su prethodno bile udovice ili razvedene. Uobičajeno mišljenje među sunitskim muslimanima je da je Muhammed imao sedmero biološke djece (tri sina i četiri kćeri) i da su sva osim jednog rođena s Hatidžom između 598. i 611. ili 615. Marija je Muhamedu rodila sina 630. (njegovo sedmo dijete), ali nijedan od njegovih sinova nije preživio do odrasle dobi.

Tradicionalno, dvije epohe opisuju Muhammedov život i karijeru: Mekka prije Hidžre između 570. i 622; i Medina nakon Hidžre između 622. i njegove smrti 632. "Hidžra" se odnosi na Muhamedovu migraciju, zajedno s ranim muslimanima, iz Mekke u Medinu zbog progona ranih muslimana od strane Mekkanaca. Svi osim dva njegova braka sklopljeni su nakon ove migracije.

Porodični život

[uredi | uredi izvor]

Muhammed i njegova porodica živjeli su u malim stanovima pored džamije u Medini. Svaki od njih bio je širok 1,7 m i dug 2,3 m, a visina plafona bila je jednaka visini prosječnog čovjeka koji stoji. Ćebad su korištena kao zavjese za zaklanjanje vrata.[8] Prema izvještaju Enesa ibn Malika, jednog od Muhamedovih ashaba: "Poslanik je posjećivao sve svoje žene u krugu, tokom dana i noći, a bilo ih je jedanaest". Pitao sam Enesa: "Je li Poslanik imao snage za to?" Enes je odgovorio: "Govorili smo da je Poslaniku data snaga trideset (muškaraca)". A Sa'id je, na osnovu Katadinog autoriteta, rekao da mu je Enes rekao samo o devet žena (ne jedanaest).[9][10]

Iako su Muhammedove žene imale poseban status među ranim muslimanima, on im nije dozvolio da koriste njegov status poslanika kako bi dobile poseban tretman u javnosti.[11]

Hronologija brakova

[uredi | uredi izvor]

Vertikalne linije na grafiku označavaju, hronološkim redom, početak poslanstva, Hidžru i Bitku na Bedru.

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Bilješke

[uredi | uredi izvor]
  1. ↑ Jevrejka koja je ostala udovica i uzeta za sluškinju nakon opsade Banu Kurejze 627; neki muslimani su je smatrali suprugom.[1]
  2. ↑ Egipćanka koju je, zajedno sa njenom sestrom Sirin bint Šamun, poslana Muhammedu kao poklon egipatskog guvernera Al-Mukavkisa 628. Njen status kao supruge ili konkubine nije jasan.[1] Sirin je bila udata za pjesnika Hassana ibn Tabita i rodila mu sina, Abdurahmana ibn Hassana.[2]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. 1 2 Bennett, Clinton, ured. (1998). In Search of Muhammad. A & C Black. str. 251. ISBN 9780304704019.
  2. ↑ Tabari, p. 131.
  3. ↑ Aleem, Shamim (2007). "12 - Mothers of Believers". Prophet Muhammad(s) and His Family. AuthorHouse. str. 85. ISBN 978-1-4343-2357-6.
  4. ↑ Omm Sharik, of the Daws tribe, was one of four women who gave themselves to the Prophet. In addition to contractual wives and concubines, there were some women in the Prophet's harem who fell into this third category. Marriage to contractual wives, up to the limit of four, requires formalities such as the provision of dower, the presence of witnesses, and the approval of the woman's father or other guardian. Concubinage with slave-women is permissible to Moslems if the woman's husband was a polytheist or other unbeliever. For the Prophet only, marriage to a woman who gave herself was permitted by the last part of verse 49 of sura 33 (ol-Ahztib). The other three women who gave themselves to the Prophet were Maymuna, Zaynab, and Khawla. https://1400years.com/books/twentythreeyearsEN.pdf
  5. ↑ Barbara Freyer Stowasser, Wives of the Prophet, Encyclopedia of the Quran.
  6. ↑ Watt,"Aisha bint Abu Bakr", Encyclopaedia of Islam Online
  7. ↑ Mubārakfūrī, Ṣafī al-Raḥmān (2002). The Sealed Nectar - Biography of the Noble Prophet (jezik: engleski). Darussalam Publishers. ISBN 978-9960-899-55-8.
  8. ↑ Numani, pp. 259–260
  9. ↑ Šablon:Hadith-usc: Narrated Qatada: Anas bin Malik said, "The Prophet used to visit all his wives in a round, during the day and night and they were eleven in number". I asked Anas, "Had the Prophet the strength for it?" Anas replied, "We used to say that the Prophet was given the strength of thirty (men)". And Sa'id said on the authority of Qatada that Anas had told him about nine wives only (not eleven)".
  10. ↑ Muhammad al-Bukhari. "Hadith collection Sahih Bukhari / Volume 7 / Book 62 / Hadith 142". quranx.com. Pristupljeno 17. 2. 2020.
  11. ↑ Ramadan (2007), pp. 168–169

Dodatna literatura

[uredi | uredi izvor]

Muhammedove supruge

[uredi | uredi izvor]

Žene u Islamu

[uredi | uredi izvor]

Opća literatura

[uredi | uredi izvor]