Prijeđi na sadržaj

Dekret

Izvor: Wikipedija
Dekret
Decretum
Marmontov dekret o ukidanju Dubrovačke Republike
Marmontov dekret o ukidanju Dubrovačke Republike
Marmontov dekret o ukidanju Dubrovačke Republike

Dekret (od latinskog: decretum, decerno = "dosuđeno") je naredba, odluka, ukaz o imenovanju ili bilo koje rješenje vlasti o nekom pitanju, koji izdaje viša vlast (predsjednik, resorni ministar).[1]

Dekret danas u većini zemalja koje imaju ustav najčešće nema trajni zakonodavni karakter, jer nije izglasan u parlamentu, već je samo privremena mjera vlasti.

Povijest i osobine

[uredi | uredi kôd]

Dekreti su bili uobičajena forma vladanja još od antike. U rimskome pravu, naziv decreta koristio se za zasebnu vrstu carskih odluka u sporovima pred carskim sudom. Takve odluke su poprimile značenje općeg propisa, jer su zbog careva autoriteta, djelovale na sudsku praksu nižih sudova u rješavanju istih ili sličnih sporova. Poznat je dekret cara Marka Aurelija (Decretum divi Marci) o zabrani vjerovnicima da samovoljno, bez suda, oduzimaju dužnicima novac ili imovinu.[2]

Dekreti su bili uobičajana praksa i u apsolutističkim monarhijama, tako je u Kraljevini Francuskoj tijekom 18. i 19. stoljeća dekret imao snagu zakona. On je imao snagu zakona i u revolucionarnom SSSR-u sve do 1936. kad je donošen Ustav (Dekret o miru, Dekret o zemlji, Dekret o radničkoj kontroli).

Dekreti su i danas prilično česti u svim državama s predsjedničkim sustavom; Francuska, Rusija, Sjedinjene Američke Države itd.
U Sjedinjenim Američkim Državama predsjednički dekreti, uobičajena su mjera vlasti, njih donose predsjednici u slučaju kad im neki zakoni ne uspiju proći redovnu proceduru kroz kongres i senat. Tako je predsjednik Barack Obama u ožujku 2012., potpisao dekret National Defense Resources Preparedness Executive Order koji mu daje ovlasti da u ime nacionalne sigurnosti – proglašava izvanredno stanje i uvodi vojnu vlast u zemlji.[3]

Dekret kao dio kanonskog prava

[uredi | uredi kôd]

U slučaju Katoličke Crkve, svaka papina bula, pismo ili javno izgovorena i dokumentirana odluka ima snagu dekreta.[4] Isto tako i svaka biskupija može donositi vlastite dekrete, oni se najčešće odnose na imenovanja ili smjenjivanja pojedinih župnika.[4]

Dekret kao dio građanskog prava

[uredi | uredi kôd]

Dekret u nekim zemljama (Italija) postoji i kao dio građanskog prava, to je poseban skraćeni sudski postupak koji ima za cilj pružiti jednostavniji oblik procesa protiv dužnika izdavanjem – sudskih zabrana i naredbi.[1]

Reference

[uredi | uredi kôd]
  1. 1 2 Decreto (talijanski). Enciclopedia Italiana. Pristupljeno 2. lipnja 2026.
  2. Dekret. Hrvatska enciklopedija LZMK. Pristupljeno 2. lipnja 2026.
  3. Executive Order... (engleski). The White House. Pristupljeno 2. lipnja 2026.
  4. 1 2 Decree (engleski). Catholic Encyclopedia. Pristupljeno 2. lipnja 2026.

Vanjske veze

[uredi | uredi kôd]